subota, 30. srpnja 2016.

Stručne ocjene rada

U ovom se tekstu obraćam stručnjacima mentalnog zdravlja
Postoje tri kategorije stručnjaka mentalnog zdravlja koje se uključuju u postavljanje dijagnoze i tretman patologije 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti.
Novi koji još uče: Ako ste u ovoj domeni subspecijalističke prakse novi, dobrodošli. Čitajte znanstvenike i stručnjake kao što su Bowlby, Beck, Millon, Minuchin. Čitajte, čitajte i čitajte. Knjiga Foundations će vam pomoći. Ako trebate konzultacije, moja e-mail adresa je: drcraigchildress@gmail.com
Iskusni koji još uče: Ako u domeni ove subspecijalističke prakse radite i borite se s problemom postavljanja dijagnoze i tretmana patologije 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti te trebate više informacija da biste učili i rasli, dobrodošli. Čitajte znanstvenike i stručnjake kao što su Bowlby, Beck, Millon, Minuchin. Čitajte, čitajte i čitajte. Knjiga Foundations će vam pomoći. Ako trebate konzultacije, moja e-mail adresa je: drcraigchildress@gmail.com
Neznalice ukopane u svojim stavovima: Ako u domeni ove subspecijalističke prakse radite i nemate pojma što radite, a ipak niste zainteresirani za učenje o patologiji koju trebate dijagnosticirati i tretirati i odbijate napore ciljanog roditelja da vam pomogne shvatiti patologiju... Upravo se vama obraćam u ovom tekstu...
Važno je shvtiti da nema NIČEGA NOVOG u vezi s patologijom 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti. Komponente patologije 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti sve su dobro utvrđene i znanstveno utemeljene u značajnim istraživačkim radovima u znanstvenoj i stručnoj literaturi koju su ocijenili kolege stručnjaci.
Patologija sadržana u 'otuđenju od roditelja' koje se temelji na privrženosti detaljno je opisana u teorijskim radovima eminentnih stručnjaka
- U području teorije privrženosti i intersubjektivnosti (npr. Bowlby, Ainsworth, Mains, Ruth-Lyons, Bretherton, Sroufe, van IJzendoorn, Stern, Tronick, Fonagy, Shore);
- U radovima eminentnih stručnjaka na području patologije poremećaja ličnosti (npr., Millon, Kernberg, Beck, Linehan);
- I u radovima eminentnih stručnjaka na području teorije obiteljskih sustava (npr., Bowen, Minuchin, Haley).
- Patologija sadržana u 'otuđenju od roditelja' koje se temelji na privrženosti također je detaljno objašnjena u opsežnoj istraživačkoj literaturi o procesima privrženosti, poremećaja ličnosti i obiteljskih sustava.
JEDINI razlog zašto to nekim stručnjacima mentalnog zdravlja može IZGLEDATI kao nešto novo, je u tome što su ili novi na tome području patologije, ili zato što su tako nevjerojatno velike neznalice u području priznatih principa profesionalne psihologije i onoga što već postoji u istraživačkoj literaturi koja je ocijenjena od kolega, da im to IZGLEDA kao nešto novo zbog visoke razine njihova stručnog neznanja.
To što je vama patologija poremećaja ličnosti nova, ne čini tu patologiju nečim 'novim'. Samo zato što je patologija sustava privrženosti nova za vas, ne čini patologiju sustava privrženosti nečim 'novim. I, samo zato što su konstrukti obiteljskih sustava vama novi, nisu zato konstrukti obiteljskih sustava nešto 'novo'.
Sve sadržano u patologiji modela 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti prihvaćeno je u istraživačkoj literaturi procijenjenoj od strane kolega i u radovima eminentnih stručnjaka profesionalne psihologije. Tu ništa nije novo.
To je novo samo onim stručnjacima mentalnog zdravlja koji nemaju znanja o onome što već postoji u priznatoj literaturi profesionalne psihologije.
Na mojoj je web stranici check-lista psihopatologije koja je sadržana u 'otuđenju od roditelja' koje se temelji na privrženosti (izvornik je na engleskom jeziku - copy-paste): http://drcachildress.org/asp/admin/getFile.asp?RID=106&TID=6&FN=pdf
Na hrvatskom:
Patologija sadržana u modelu 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti
(Patologija ponovnog proživljavanja traume privrženosti)
(Patologija splittinga u među-generacijskom savezu)
C.A.Childress (2015)

Ne                         Ova vrst
slažem                   patologije
se                          je
                              prisutna

☐               ☐                         Među-generacijski savez

☐               ☐                         Patologija narcisoidne/granične ličnosti

☐               ☐                         Patologija splitting-a

☐               ☐                         Patologija projekcije

☐               ☐                         Psihološka dekompenzacija
                                                                           narcisoidne/granične ličnosti u
                                                                           deluzijska uvjerenja kad je
                                                                           pod stresom

☐               ☐                         Odnos zamijenjenih uloga

☐               ☐                         Sustav privrženosti

☐               ☐                         Unutarnji radni modeli privrženosti
                                                                           (sheme)

☐               ☐                         Trauma privrženosti (dizorganizirana
                                                                           privrženost)

☐               ☐                         Povezanost formacije narcisoidnih i
                                                                           graničnih crta ličnosti s traumom
                                                                           privrženosti iz djetinjstva

☐               ☐                         Oživljavanje obrazaca traume
                                                                           privrženosti

☐               ☐                         Krivo pripisivanje uzroka anksioznosti

☐               ☐                         Krivo razumijevanje reakcije žalovanja

________________________________

Childress, C.A. (2015). An Attachment-Based Model of Parental Alienation: Foundations. Claremont, CA: Oaksong Press


Zamolio bih svakog stručnjaka mentalnog zdravlja da prođe kroz check-listu i utvrdi vrstu patologije s kojom se ne slaže i ne vjeruje da postoji.
Ako prihvati da sve sadržane patologije koje su navedene u check-listi postoje, tad u biti prihvaćaju konstrukt 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti kako je opisano u mojoj knjizi Foundations.

Ocjene kolega

Svakom onom stručnjaku mentalnog zdravlja koji je tolika neznalica u području postojećih psihologijskih principa i konstrukata da pita jesu li tu 'novu teoriju' Dr childressa ocijenile kolege stručnjaci, moj je odgovor sljedeći:
To što ste vi osobno neznalica ne čini ove informacije nečim 'novim'. Nove su vama zato što nemate znanja. Čitajte radove koje su napisali Bowlby i Beck i Millon i Kernberg i Minuchin i Haley, i…
U 11. Poglavlju knjige Foundations u kojem pišem o stručnim kompetencijama, nabrajam literaturu eminentnih stručnjaka psihologije i istraživačku literaturu koju su ocijenile kolege stručnjaci (ta je lista i u dijelu ovoga teksta, pod nazivom: Reference). Pročitajte tu od 'kolega stručnjaka ocijenjenu' i priznatu literaturu prije nego što mi postavite tako glupo pitanje.
Patologija koju opisujem u modelu 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti nije nešto 'novo' – vi ste jednostavno neznalica.
Je li patologija komplicirana? U izvjesnoj mjeri, i na prvi pogled, jest. Ali je zapravo takva da postaje relativno jednostavna kad je jednom razumijemo, zato što je uvijek ista; uz samo nekoliko predvidivih varijacija na temu. Komplicirana izgleda samo nekomu tko ne zna sadržane patologije.
No sama je patologija potpuno definirana i razumljiva manifestacija patologije obiteljskih sustava, patologije poremećaja ličnosti i patologije sustava privrženosti.

Splitting & među-generacijski savez

Iako postoje brojni načini da se razumije patologija 'otuđenja od roditelja' (kao patologija oživljavanja traume privrženosti, kao projekcija patologije ličnosti na ciljanog roditelja) jedan on najlakših načina da je se razumije jest dodatak patologije 'splitting'-a među-generacijskom savezu djeteta s narcisoidnim/graničnim roditeljem, a protiv ciljanog roditelja (tj. kao dodatak patologije poremećaja ličnosti patologiji obiteljskih sustava).
Dodatak patologije 'splitting'-a što je razlikovna i karakteristična značajka patologije i narcisoidne i granične ličnosti, pretvara već patološki među-generacijski savez (Haley ga je nazvao 'perverznim trokutom') u posebno zloćudan i opasan oblik u kojem dijete nastoji potpuno prekinuti odnos s ciljanim roditeljem, pri čemu je to dijete sredstvo pretvaranja bivšeg supružnika u bivšeg roditelja, što je sukladno polarizaciji i odsustvu ambivalencije, a što je značajka patologije 'splitting'-a.
Patologija splitting-a nije nešto što sam ja izmislio ni opisao. To je priznata psihološka patologija koju je definiralo Američko psihijatrijsko društvo i opisali su je eminentni stručnjaci mentalnog zdravlja. Prema Američkom psihijatrijskskom društvu, splitting je:
"Splitting. Pojedinac se s emocionalnim sukobom unutarnjih ili vanjskih stresora suočava kompartmentaliziranjem suprotnih afektivnih stanja na način da ne uspijeva integrirati pozitivne i negativne kvalitete sebe i drugih u cjelovitu sliku. Time što ne može doživjeti ambivalentne afekte istodobno, uravnotežena viđenja i očekivanja prema sebi i drugima isključena su iz njegove emocionalne svijesti. Slika o sebi i drugima naizmjenično varira između polariziranih suprotnosti: previše ljubavi, moći, vrijednosti, brižnosti i dobrote – ili previše lošega, mržnje, ljutnje, destrukcije, odbacivanja ili bezvrijednosti." (American Psychiatric Association, 2000, str. 813)
Posebnu pozornost obratite na sljedeće 'time što ne može doživjeti ambivalentne afekte istodobno..." Po samoj svojoj prirodi, splitting isključuje ambivalenciju. Splitting nameće polariziranu sigurnost u viđenje drugih kakvo spriječava 'uravnoteženo viđenje' drugih ljudi.
Što se događa kad patologiju splittinga u narcisoidne/granične ličnosti dodamo među-generacijskom savezu?
Kad zbog razvoda supružnik postane bivši supružnik, patologija splitting-a ZAHTIJEVA da bivši spružnik mora također postati i bivši roditelj. Ambivalencija je nemoguća.
Patologija splitting-a u strukturi narcisoidne/granične ličnosti 'ne uspijeva integrirati pozitivne i negativne kvalitete sebe i drugih u cjelovitu sliku' i rezultat toga je da percepcija drugih 'naizmjenično varira između polariziranih suprotnosti'. Bivši supružnik zato postaje loš, pun mržnje, ljutit, destruktivan, onaj koji odbacuje i bezvrijedan, i kao bivši supružnik i kao roditelj.
Ambivalenciju i višeznačnost nije moguće doživjeti u stanju patologije splittinga. Užasan i loš bivši supružnik ne može istodobno biti roditelj koji voli dijete. To je neurološki nemoguće pri patologiji splittinga.
Ovo nije nešto što sam ja izmislio. Ovo je definicija Američkog psihijatrijskog društva koja se odnosi na patologiju splittinga koja je karakteristična značajka patologije i narcisoidne i granične ličnosti. Ne govorim ništa novo. Samo ukazujem na to što se događa kad se patologija splittinga u narcisoidne/granične ličnosti pridoda među-generacijskom savezu.
Ni među-generacijski savez nije moja ideja. To je potvrđeni konstrukt koji su, kao karakterističnu manifestaciju 'triangulacije' djeteta u supružnički sukob opisali eminentni teoretičari obiteljskih sustava Jay Haley i Salvador Minuchin. Jay Haley (1977) daje sljedeću definiciju među-generacijskog saveza:
"Ljudi koji su u ovoj triangulaciji nisu vršnjaci, već jedno od njih pripada generaciji kojoj drugo dvoje ne pripada... U procesu njihove međusobne interakcije, osoba iz jedne generacije stvara savez s osobom iz druge generacije, a protiv osobe iz svoje generacije. Pod 'savezom' se smatra proces zajedničke akcije koja je protiv treće osobe... Savez između navedene dvije osobe se poriče. To znači da postoje određena ponašanja koja ukazuju na savez, ali koja će, kad ih se propituje, biti poricana kao savez... U osnovi je ta izopačena triangualcija ona u kojoj je razgraničenje generacija urušeno na prikriveni način. Kad se ovo opetovano događa, sustav je patološki." (Haley, 1997., str. 37)
Obratite pozornost na to da 'osoba iz jedne generacije stvara savez s osobom iz druge generacije, a protiv osobe iz svoje generacije' To nisam ja izmislio, taj je konstrukt definirao Jay Haley jedan od eminentnih stručnjaka profesionalne psihologije i terapije obiteljskih sustava.
Salvador Minuchin, kojeg mnogi smatraju najvećim stručnjakom za terapiju obiteljskih sustava, također opisuje među-generacijski savez:
"Rigidni trokut također može imati oblik stabilnog saveza. Jedan od roditelja pridružuje dijete u rigidno ograničeni među-generacijski savez protiv drugog roditelja." (Minuchin, 1974, str. 102)
U svojoj temeljnoj knjizi o principima obiteljske terapije Families and Family Therapy, Salvador Minuchin daje primjer jednog slučaja i utjecaja među-generacijskog saveza na obiteljske odnose:
"Roditelji su razvedeni od prije šest mjeseci i otac sad živi sam... Dvoje od djece koje je bilo vrlo privrženo ocu sad odbija svaki kontakt s njim. Mlađa djeca posjećuju oca ali izražavaju veliko nezadovoljstvo situacijom." (Minuchin, 1974, str. 101)
Ha, nije li to UPRAVO ono o čemu govorimo kad govorimo o 'otuđenju od roditleja'? Minuchinova je knjiga napisana 1974. Čak četrdeset godina prije. Zašto uopće razgovaramo o ovome?
Molim SVE stručnjake mentalnog zdravlja da mi opišu što se događa kad se među-generacijski savez doda patologiji splittinga u roditelja s narcisoidnim/graničnim poremećajem?
Odgovor: Dodatkom patologije splittinga među-generacijskom savezu dijete će inicirati prekid (Bowen) svojeg odnosa s ciljanim roditeljem kao što je to opisao Minuchin (1974), čime će bivšeg supružnika pretvoriti u bivšeg roditelja, sukladno patologiji splittinga u roditelja u među-generacijskom savezu.
Apsolutno mi nije nikakav mentalni napor to shvatiti. Tako je nevjerojatno očito. Nije novo. A ipak, zbog nekih neobjašnjivih razloga, o patologiji splittinga i među-generacijskog saveza mnogi stručnjaci mentalnog zdravlja ne znaju ili su jednostavno previše... Ne znam kako to drugačije nazvati nego glupim... ako se ne može zbrojiti jedan plus jedan.
Splitting + među-generacijski savez = dijete odbija roditelja zato što je 'totalno loš'. Čini mi se prilično jednostavnom kliničkom psihologijom.
1 + 1 = 2. Ne znam koji je dio ove jednadžbe teško razumjeti.
Zato me, molim, nemojte pitati jesu li 'moju teoriju' ocijenile moje kolege po struci. Prvo, to nije 'moja teorija', to su od prije priznate činjenice u psihologiji. Problem je što vi premalo znate. Drugo, sva patologija koju sam opisao u modelu 'otuđenja od roditelja' koje se temelji na privrženosti opsežno je temeljito ocjenjivana od strane kolega po struci. To što vama izgleda 'nova', ne znači da je nova, već pokazuje da nemate potrebna znanja. Prije nego što me pitate jesu li 'moju teoriju' ocijenile moje kolege po struci, pročitajte postojeću literatuju navedenu u dijelu pod naslovom Reference u 11. poglavlju knjige Foundations koje se bavi stručnim kompetencijama.
Craig Childress, Dr psiholoških znanosti, Klinički psiholog, PSY 18857

P.S. Ocjena kolega obično se primjenjuje samo na istraživačke studije, a ne na teorijske formulacije. Teorijske se formulacije prezentiraju u formatu knjige zato što se materijal mora opisati detaljnije nego što je dopuštenih 10 do 20 stranica rada koji se objavljuje u stručnom časopisu. Satir, Rogers, Adler, Minuchin, Kohut, Kernberg, itd., svoje su teorijske modele prezentirali u formatu knjiga. Stručna ocjena istraživačkih studija služi tomu da osigura ispravnu metodologiju istraživanja, a ne teorijske formulacije. Npr. Model humanističke obiteljske terapije koji je Satir opisala u svojoj knjizi Peoplemaking kolege nisu ocjenjivale. Model terapije koja je usmjerena na klijenta, koji je Roger opisao u svojoj knjizi On Becoming a Person kolege nisu ocjenjivale.
Nema načina da patologiju koju opisujem u Foundations opišem u radu od 15 stranica koji se može objaviti u stručnom časopisu. Zato nema načina na koji ga kolege mogu ocijeniti. Takve su ocjene uobičajene za istraživačke studije koje se objavljuju u stručnim časopisima, a ne za teorijske formulacije. Teorijske se formulacije objavljuju u formatu knjiga, i zatim stručnjaci mentalnog zdravlja čitaju knjige i kritiziraju ono što je u njima napisano, bilo da se radi o Satir, Rogersu, ili Kohutu, ili Childressu. To je proces stručne ocjene teorijskog materijala.

Reference

American Psychiatric Association. (2000). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (Revised 4th ed.). Washington, DC: Author.
Bowlby, J. (1969). Attachment and Loss: Vol. 1. Attachment. NY: Basic Books.
Bowlby, J. (1973). Attachment and Loss: Vol. 2. Separation: Anxiety and Anger. NY: Basic Books.
Bowlby, J. (1980). Attachment and Loss: Vol. 3. Loss: Sadness and Depression. NY: Basic Books.
Fonagy, P., Target, M., Gergely, G., Allen, J.G., and Bateman, A. W. (2003). The developmental roots of Borderline Personality Disorder in early attachment relationships: A theory and some evidence. Psychoanalytic Inquiry, 23, 412-459.
Fonagy P. and Target M. (2005). Bridging the transmission gap: An end to an important mystery in attachment research? Attachment and Human Development, 7, 333-343.
Fonagy, P., Luyten, P., and Strathearn, L. (2011). Borderline personality disorder, mentalization, and the neurobiology of attachment. Infant Mental Health Journal, 32, 47-69.
Lyons-Ruth, K., Bronfman, E. and Parsons, E. (1999). Maternal frightened, frightening, or atypical behavior and disorganized infant attachment patterns. In J. Vondra & D. Barnett (Eds.) Atypical patterns of infant attachment: Theory, research, and current directions. Monographs of the Society for Research in Child Development, 64, (3, Serial No. 258).
Main, M. and Hesse, E. (1990). Parents’ unresolved traumatic experiences are related to infant disorganized attachment status: Is frightened and/or frightening parental behavior the linking mechanism? In M.T. Greenberg, D. Cicchetti, & E.M. Cummings (Eds.), Attachment in the preschool years: Theory, research, and intervention (pp. 161–182). Chicago: University of Chicago Press.
van IJzendoorn, M.H., Schuengel, C., and Bakermans-Kranenburg, M.J. (1999). Disorganized attachment in early childhood: Meta-analysis of precursors, concomitants, and sequelae. Development and Psychopathology, 11, 225–249.
Kerig, P.K. (2005). Revisiting the construct of boundary dissolution: A multidimensional perspective. Journal of Emotional Abuse, 5, 5-42.
Macfie, J. Fitzpatrick, K.L., Rivas, E.M. and Cox, M.J. (2008). Independent influences upon mother-toddler role-reversal: Infant-mother attachment disorganization and role reversal in mother’s childhood. Attachment and Human Development, 10, 29-39
Macfie, J., McElwain, N.L., Houts, R.M., and Cox, M.J. (2005) Intergenerational transmission of role reversal between parent and child: Dyadic and family systems internal working models. Attachment & Human Development, 7, 51-65.
Pearlman, C.A. and Courtois, C.A. (2005). Clinical applications of the attachment framework: Relational treatment of complex trauma. Journal of Traumatic Stress, 18, 449-459.
Prager, J. (2003). Lost childhood, lost generations: the intergenerational transmission of trauma. Journal of Human Rights, 2, 173-181.
Shaffer, A., and Sroufe, L. A. (2005). The developmental and adaptational implications of generational boundary dissolution: Findings from a prospective, longitudinal study. Journal of Emotional Abuse. 5(2/3), 67-84.
Sroufe, L. A. (2005). Attachment and development:  A prospective, longitudinal study from birth to adulthood, Attachment and Human Development, 7, 349-367.
Bacciagaluppi, M. (1985). Inversion of parent-child relationships: A contribution to attachment theory. British Journal of Medical Psychology, 58, 369-373.
Benoit, D. and Parker, K.C.H. (1994). Stability and transmission of attachment across three generations. Child Development, 65, 1444-1456
Brennan, K.A. and Shaver, P.R. (1998). Attachment styles and personality disorders: Their connections to each other and to parental divorce, parental death, and perceptions of parental caregiving. Journal of Personality 66, 835-878.
Bretherton, I. (1990). Communication patterns, internal working models, and the intergenerational transmission of attachment relationships. Infant Mental Health Journal, 11, 237-252.
Sable, P. (1997). Attachment, detachment and borderline personality disorder. Psychotherapy: Theory, Research, Practice, Training, 34(2), 171-181.
Cassidy, J., and Berlin, L. J. (1994). The insecure/ambivalent pattern of attachment: Theory and research. Child Development, 65, 971991.
Mikulincer, M., Gillath, O., and Shaver, P.R. (2002). Activation of the attachment system in adulthood: Threat-related primes increase the accessibility of mental representations of attachment figures. Journal of Personality and Social Psychology, 83, 881-895.
Tronick, E.Z. (2003). Of course all relationships are unique: How co-creative processes generate unique mother-infant and patient-therapist relationships and change other relationships. Psychoanalytic Inquiry, 23, 473-491.
van der Kolk, B.A. (1987). The separation cry and the trauma response: Developmental issues in the psychobiology of attachment and separation. In B.A. van der Kolk (Ed.) Psychological Trauma (31-62). Washington, D.C.: American Psychiatric Press, Inc.
van der Kolk, B.A. (1989). The compulsion to repeat the trauma: Re-enactment, revictimization, and masochism. Psychiatric Clinics of North America, 12, 389-411
van Ijzendoorn, M.H. (1992) Intergenerational transmission of parenting: A review of studies in nonclinical populations. Developmental Review, 12, 76-99
Holmes, J. (2004). Disorganized attachment and borderline personality disorder: a clinical perspective. Attachment & Human Development, 6(2), 181-190.
Lopez, F. G., Fuendeling, J., Thomas, K., and Sagula, D. (1997). An attachment-theoretical perspective on the use of splitting defenses. Counseling Psychology Quarterly, 10, 461-472.
Raineki, C., Moriceau, S., and Sullivan, R.M. (2010). Developing a neurobehavioral animal model of infant attachment to an abusive caregiver. Biological Psychiatry, 67, 1137-1145.
Cozolino, L. (2006): The neuroscience of human relationships: Attachment and the developing social brain. WW Norton & Company, New York.
Siegel, D. (1999). The developing mind: Toward a neurobiology of interpersonal experience (New York: Guilford Press, 1999)
Iacoboni, M., Molnar-Szakacs, I., Gallese, V., Buccino, G., Mazziotta, J., and Rizzolatti, G. (2005). Grasping the intentions of others with one’s own mirror neuron system. Plos Biology, 3(3), e79.
Kaplan, J. T., and Iacoboni, M. (2006). Getting a grip on other minds: Mirror neurons, intention understanding, and cognitive empathy. Social Neuroscience, 1(3/4), 175-183.
Fraiberg, S., Adelson, E., and Shapiro, V. (1975). Ghosts in the nursery. Journal of the American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 14, 387–421.
Millon. T. (2011). Disorders of personality: introducing a DSM/ICD spectrum from normal to abnormal. Hoboken: Wiley.
Beck, A.T., Freeman, A., Davis, D.D., and Associates (2004). Cognitive therapy of personality disorders. (2nd edition). New York: Guilford.
Kernberg, O.F. (1975). Borderline conditions and pathological narcissism. New York: Aronson.
Moor, A. and Silvern, L. (2006). Identifying pathways linking child abuse to psychological outcome: The mediating role of perceived parental failure of empathy. Journal of Emotional Abuse, 6, 91-112.
Trippany, R.L., Helm, H.M. and Simpson, L. (2006). Trauma reenactment: Rethinking borderline personality disorder when diagnosing sexual abuse survivors. Journal of Mental Health Counseling, 28, 95-110.
Rappoport, A. (2005). Co-narcissism: How we accommodate to narcissistic parents. The Therapist.
Carlson, E.A., Edgeland, B., and Sroufe, L.A. (2009). A prospective investigation of the development of borderline personality symptoms. Development and Psychopathology, 21, 1311-1334.
Juni, S. (1995). Triangulation as splitting in the service of ambivalence. Current Psychology: Research and Reviews, 14, 91-111.
Barnow, S. Aldinger, M., Arens, E.A., Ulrich, I., Spitzer, C., Grabe, H., Stopsack, M. (2013). Maternal transmission of borderline personality disorder symptoms in the community-based Griefswald Family Study. Journal of Personality Disorders, 27, 806-819,
Dutton, D. G., Denny-Keys, M. K., and Sells, J. R. (2011). Parental personality disorder and its effects on children: A review of current literature. Journal of Child Custody, 8, 268-283.
Fruzzetti, A.E., Shenk, C. and Hoffman, P. (2005). Family interaction and the development of borderline personality disorder: A transactional model. Development and Psychopathology, 17, 1007-1030.
Garety, P. A. and Freeman D. (1999) Cognitive approaches to delusions: A critical review of theories and evidence. The British Journal of Clinical Psychology; 38, 113-154.
Hodges, S. (2003). Borderline personality disorder and posttraumatic stress disorder: Time for integration? Journal of Counseling and Development, 81, 409-417.
Levy, K.N. (2005). The implications of attachment theory and research for understanding borderline personality disorder. Development and Psychopathology, 17, p. 959-986
Stepp, S. D., Whalen, D. J., Pilkonis, P. A., Hipwell, A. E., and Levine, M. D. (2011). Children of mothers with Borderline Personality Disorder: Identifying parenting behaviors as potential targets for intervention. Personality Disorders: Theory, Research, and Treatment. 1-16.
Svrakic, D.M. (1990). Functional dynamics of the narcissistic personality. American Journal of Psychiatry. 44, 189-203.
Widiger, T.A. and Trull, T.J. (2007). Plate tectonics in the classification of personality disorder: Shifting to a dimensional model. American Psychologist, 62, 71-83.
Minuchin, S. (1974). Families and family therapy. Harvard University Press.
________________________

Poveznica na izvornik (copy-paste): https://drcraigchildressblog.com/2015/08/08/peer-review/

nedjelja, 24. srpnja 2016.

Vještačenja roditeljske skrbi

Još uvijek analiziram znanstvenu literaturu o vještačenjima roditeljske skrbi. Sad već sve to istražujem po treći ili četvrti put. U toj mojoj analizi literature, koja je prilično opsežna, duboko me uznemirava ono što nalazim, ili što nikako NE nalazim.
Iz onoga što vidim...
Ne postoje znanstveno utemeljene osnove za obavljanje vještačenja roditeljske skrbi. Nikakve.
Ta su vještačenja malo iznad iznimno skupih nagađanja. Mogu reći da preporuke koje daju vještaci vrijede koliko i gledanje u kristalnu kuglu ili grah.
Nisam našao nikakvih znanstvenih istraživanja koja bi potvrđivala valjanost zaključaka i preporuka vještaka. Zapravo, nisam našao znanstvenih istraživanja koja bi bar POKUŠALA potvrditi valjanost vještačenja roditeljske skrbi.
Čak i teorijske osnove iz kliničke i razvojne psihologije na koje bismo se mogli osloniti pri nagađanjima koja se pojavljuju u vještačenjima, čini se da ne postoje, ili su vrlo manjkave.
Da budem sasvim jasan:
Temeljem svoje analize literature o istraživanjima, nisam našao znanstvenih istraživanja ni znanstveno izvedenih podataka koji bi potvrđivali valjanost zaključaka i preporuka u vještačenjima roditeljske skrbi.

Valjanost

Znanstveni konstrukt valjanosti u osnovi znači da su zaključci do kojih dolazimo temeljem procjene ili istraživanja istiniti... da su valjani.
Prema standardnom udžbeniku znanstvene metodologije (Cozby, 2009):
"Valjanost se odnosi na 'istinito' i točno prikazivanje podataka" (str. 85).
Znanstveni konstrukt valjanosti, odnosi se na razinu do koje su nalazi naše procjene ili istraživanja istiniti.
Tako, npr. valjanost nekog testa inteligencije znači koliko taj test inteligencije zbilja mjeri 'inteligenciju'.
Test sposobnosti rješavanja puzzle mogao bi predstavljati vrijedan mjerni instrument inteligencije, ovisno o tomu kako se 'inteligencija' definira, ali test nečije sposobnosti brojanja od 1 do 10 vjerojatno neće biti valjan test inteligencije.
Ne želim se previše služiti stručnim rječnikom, ali želim postaviti to ovako – nije to moja ideja, to je standardna znanstvena metodologija, pa se idemo vratiti udžbeničkoj definiciji valjanosti:
“Construkt valjanosti odnosi se na operativnu definiciju varijabli. Do koje razine operativna definicija varijabli zbilja odražava istinsko teorijsko značenje varijable?
Kad se radi o mjerenju, valjanost se ocjenjuje prema tomu mjeri li upotrijebljen mjerni instrument onaj konstrukt kojemu je namijenjen.
Kandidati za neke poslove moraju proći Clerical Ability Test*; pretpostavlja se da to mjerenje predviđa sposobnost pojedinca za obavljanje uredskih poslova. Valjanost takvog test određuje se po tome mjeri li on doista tu sposobnost." (Cozby, 2009, str. 96)
Valjanost je ključni konstrukt u znanstvenom istraživanju i procjeni.
Znanstvene metode sadrže više definiranih pristupa potvrđivanja valjanosti nekoga mjernog instrumenta ili postupka. I, prema Cozby (2009), znanstveno prihvaćene metode za utvrđivanje valjanosti uključuju:
Očiglednu valjanost**
Sadržaj mjernog instrumenta odražava konstrukt koji mjeri.
Sadržajnu valjanost
Sadržaj mjernog instrumenta povezan je sa svim aspektima onoga što se želi mjeriti.
Prognostičku valjanost
Rezultati mjerenja predviđaju ponašanje mjerenog kriterija u nekom vremenu u budućnosti.
Konkurentnu valjanost
Rezultati mjerenja odnose se na valjanost kriterija.
Konvergentnu valjanost
Rezultati mjerenja povezani su s drugim mjerenjima istoga konstrukta.
Diskriminantnu valjanost
Rezultati mjerenja nisu povezani s drugim mjerenjima koja su teorijski drugačije postavljena.
Cozby, 2009, str. 97
Konstrukt valjanosti jest standardni znanstveno definirani konstrukt koji se odnosi na to je li nešto što tvrdimo istina, i postoje standardni znanstveno definirani pristupi utvrđivanja valjanosti postupka procjene.
U odnosu na valjanost zaključaka i preporuka vještačenja roditeljske skrbi, (tj. jesu li istiniti) nikakvih nastojanja nije čak ni bilo da bi se uspostavila njihova znanstvena valjanost u postupku vještačenja. Koliko god se trudio (a trudim se), ne mogu naći ni jednu istraživačku studiju koja preispituje znanstvene dokaze za valjanost vještačenja roditeljske skrbi.
Da budem jasniji, ne tvrdim da su znanstveni podaci o valjanosti vještačenja roditeljske skrbi nedostatni... Tvrdim da NE POSTOJE. Ni jedan. Ikad. Ništa.
Pozivam bilo koga tko podržava praksu vještačenja roditeljske skrbi da mi citira jednu istraživačku studiju koja bar nastoji uspostaviti znanstvenu valjanost njihovih zaključaka i preporuka. Nitko to nikad nije ni pokušao.
Također pozivam one koji tu praksu podržavaju da mi citiraju istraživačku podlogu koja pokazuje valjanost zaključaka i preporuka vještaka roditeljske skrbi, njihovu očiglednu valjanost, sadržajnu valjanost, prognostičku valjanost, konkurentnu valjanost, konvergentnu valjanost i/ili dikriminantnu valjanost.
Nema ih. Ništa. Nema znanstveno uspostavljenih temelja za zaključke i preporuke koje daju vještaci.
Sustavno prikupljanje podataka NAIZGLED posjeduje znanstvenu ozbiljnost, ali su zaključci i preporuke 100% nagađanja.
Zaključci i preporuke vještačenja roditeljske skrbi su u osnovi 'smeće' od znanosti – 'voodoo procjena' – bacimo grah, obavimo neke rituale prikupljanja podataka, izgovorimo neke mantre i samo izmislimo neke preporuke koje se temelje na hirovima i predrasudama u datom trenutku.
Koliko vidim, to je čisto nagađanje koje nema definirane poveznice s bilo kakvim teorijskim ili znanstveno uspostavljenim temeljima.

Operativne definicije

Kao što je napisao Cozby, ključ za uspostavljanje znanstvene valjanosti bilo kojeg postupka procjene jest 'operativno definiranje' konstrukta koji se procjenjuje.
Ako primjerice namjeravamo sačiniti procjenu konstrukta 'inteligencije', prvo moramo 'operativno definirati' što smatramo 'inteligencijom'. Je li to opseg vokabulara neke osobe? Je li to neka vrst sposobnosti rješavanja problema? Je li to kombinacija ovo dvoje? Postoje li različite vrste 'inteligencije'?
Kako definiramo taj konstrukt koji namjeravamo procjenjivati? Operativna definicija za konstrukt pruža temelj znanstvene valjanosti studija koje će uslijediti. Ako nemamo operativne definicije konstrukta, tad ne možemo prikupljati znanstvene podatke o valjanosti konstrukta zato što nismo definirali što on znači.
Kad definiramo što dati konstrukt poput 'inteligencije' znači, drugi se ljudi mogu ne složiti s našom definicijom i može uslijediti živa debata i dijalog u vezi s definicijom toga konstrukta. Temeljem različitih pristupa u definiranju konstrukta, nastat će različiti pristupi procjeni.
Međutim, ako nikad ne definiramo konstrukte koje procjenjujemo, nikad nema ni rasprave ili debate. Svatko jednostavno sačini vlastitu definiciju temeljem značenja toga konstrukta koje mu je potrebno da bi opravdao ono što želi i što s njim čini.
U jednom su slučaju 'najbolji interes djeteta' xyz čimbenici. U drugom su slučaju to abc čimbenici. U trećem su slučaju to qrs čimbenici. Nema definiranih kriterija za određivanje što je 'najbolji interes djeteta'.
Za vještaka A, najbolji interes djeteta može biti x. Za vještaka B, to može biti y. Bez operativne definicije konstrukta 'najbolji interes djeteta', to postaje što god želim da bude da bih opravdao svoju odluku.
'Najbolji interes djeteta' postaje neuhvatljiv i savitljiv konstrukt koji mogu definirati kako god želim temeljem onoga što želim činiti. Ako želim preporučiti xyz, jednostavno naglasim da je najbolji interes djeteta xyz i umanjim važnost qrs. Ako želim preporučiti qrs, jednostavno definiram da je to najbolji interes djeteta i umanjim važnost xyz. Konstrukt postaje sredstvo da se opravda bilo kakva odluka kakvu želim donijeti.
U tom se slučaju moje odluke ne temelje na najboljem interesu djeteta, već se obrnuto, najbolji interesi djeteta temelje na mojoj odluci. Što god odlučim, koristim konstrukt 'najbolji interes djeteta' da bih opravdao svoju odluku. To izgleda ovako:
Pitanje: Ali zar se vaši zaključci i preporuke ne temelje na podacima?
Odgovor: Ne baš. Prikupljam puno podataka, ali ih onda mogu tumačiti i procjenjivati kako god želim. Mogu učiniti da nešto bude važnije od nečeg drugog. Ili ove podatke mogu zanemariti i naglasiti one druge. To mogu činiti kako god hoću, zato što ništa nije definirano, nema operativne definicije ni za što od toga. Sve se zasniva na tome kako ja definiram konstrukte temeljem svojih želja, hirova i predrasuda. Tako samo odlučim kakve zaključke i preporuke želim, i onda sukladno tome tumačim podatke, dajući važnost jednima i zanemarujući druge.
Pitanje: Ali što je sa svim tim prikupljenim podacima? Zar to ne znači ništa?
Odgovor. To je samo predstava. To je ritual kroz koji prolazimo da bismo postigli privid znanstvene utemeljenosti.
Zbog puno truda uloženog u prikupljanje mnoštva podataka izgleda kao da su naši zaključci i preporuke nužno utemeljeni na primjeni 'znanstvenih principa'. Ali je to samo predstava za javnost. Da nismo prikupili sve te podatke, nitko ne bi našim zaključcima priznao ikakvu vjerodostojnost. To radimo da bismo dali dojam vjerodostojnosti.
Međutim, nema uspostavljenih principa ni smjernica kako TUMAČITI te podatke, a tu je bitno upravo je tumačenje podataka. Zato najčešće, kad donosimo zaključke i dajemo preporuke, možemo činiti što hoćemo, bez ikakvih ograničenja koja bi nam nametale procjene jesu li naši zaključci i preporuke točni ili ispravni.
Općenito je najbolje zauzeti srednji kurs. Ako ne zauzimate stav, nitko vas ne može osporavati. Samo idite za strujom, uz male varijacije tu i tamo. I ako ima ikakvih problema, samo preporučite terapiju***.
A sad dolazi ono najbolje. Izvješća vještaka ostaju na sudu, pa ni jedan drugi stručnjak mentalnog zdravlja nikad ne može analizirati rad vještaka radi procjene ispravnosti tumačenja, zaključaka i preporuka. Možemo raditi što želimo. I još k tomu, sve to prikupljanje podataka i pisanje vještačkog mišljenja, prilično je unosan posao.
Operativne definicije nekog konstrukta omogućavaju struci mentalnog zdravlja da raspravlja o ispravnosti definicija. Izranjaju nove ideje i razumijevanje konstrukta se produbljuje i poboljšava putem stručnog dijaloga i rasprave, što u konačnici vodi do boljih postupaka procjene i napretka metodologije.
Primjerice, na području procjene inteligencije, razvoj operativne definicije za konstrukt inteligencije omogućio je opsežan stručni dijalog i neslaganja. Postoji Spearmanov prijedlog čimbenika opće inteligencije ('g'), postoji Thurstonov skup primarnih mentalnih sposobnosti, Catellov i Hornov prijedlog fluidne i kristalizirane inteligencije, Howard Gardnerov (to nije Richard Gardner) prijedlog višestrukih inteligencija. Svaki novi pristup operativnoj definiciji 'inteligencije' poboljšava naše razumijevanje i procjenu danog konstrukta.

Odsustvo stručne rasprave

Gdje je odgovarajuća opsežna rasprava i dijalog o konstruktima koji se koriste i procjenjuju u vještačenjima roditeljske skrbi?
Što znači konstrukt 'najbolji interes' djeteta? Kako taj konstrukt operativno definiramo?
Jednako važni kao i operativna definicija toga konstrukta su znanstveni dokazi koji podržavaju našu definiciju 'najboljeg interesa' djeteta tj. koje čimbenike utvrđujemo. Gdje je stručni dijalog i rasprava?
Što nam znači konstrukt 'roditeljski kapaciteti'? Kako operativno definiramo taj konstrukt?
Jednako važni kao i operativna definicija toga konstrukta su znanstveni dokazi koji podržavaju našu definiciju 'roditeljskih kapaciteta'. Gdje je stručni dijalog i rasprava?
Nema ih. Potpuno su odsutni. Ima li stručnjaka mentalnog zdravlja koje to smeta? To da NEMA stručnog dijaloga ili rasprave o takvim ključnim principima vještačenja roditeljske skrbi? To izgleda ovako:
Pitanje: Kako to da NEMA rasprave ili debate u vezi s definiranjem tih konstrukata?
Odgovor: Nema neslaganja zato što smo jednostavno dopustili da svatko stvara definiciju kakvu želi. Nema definicije – nema rasprave.
Koliko se god trudio, ne mogu naći ni jednu operativnu definiciju ni za jedan od ovih ključnih kontrukata koji se koriste pri vještačenjima roditeljske skrbi. Nalazim opće smjernice, primjerice za 'najbolji interes' djeteta:
1.     želje djeteta,
2.     povijest zlostavljanja
3.     želje roditelja
4.     sposobnost roditelja da dijeli skrb s drugim roditeljem, i
5.     okruženje koje najbolje podržava fizički, mentalni i duhovni razvoj.
Current statutes. (2003). Handbook of forensic psychology: Resource for mental health and legal professionals¨. Oxford, United Kingdom: Elsevier Science & Technology.
Međutim, tim općim smjernicana za domene podataka koje treba razmotriti nedostaje specifičnost koja je potrebna da bi bile pouzdane operativne definicije konstrukta 'najboljeg interesa' djeteta.
Kako trebamo tumačiti želje djeteta? Koliko im važnosti trebamo dati u odnosu na druge čimbenike?
Rasprava: Ako razmatramo želje djeteta, ne pretvaramo li time dijete u 'nagradu koju roditelj treba osvojiti' i neće li to dovesti do toga da će roditelji nastojati utjecati na izbore i sklonosti djeteta ("Odaberi mene. Odaberi mene. Ako odabereš mene, neću te siliti raditi domaću zadaću. Ako odabereš živjeti sa mnom, kupit ću ti novu igraću konzolu."). Neće li to dijete pretvoriti u bojno polje roditeljskog spora, 'nagradu' za boljeg roditelja (onoga koji bolje ugađa djetetu ili onoga koji ga više zastrašuje)?
Kako će razmatranje želja djeteta utjecati, ili kako će roditeljska sposobnost da dijele brigu o djetetu s drugim roditeljem utjecati na to razmatranje? Ne otežavamo li time roditeljima dijeljenje brige time što ih pretvaramo u natjecatelje za ljubav djeteta?
I kako operativno definiramo konstrukt 'okruženje koje najbolje podržava fizički, mentalni i duhovni razvoj'? Prema kojim kriterijima to određujemo?
Uz sav trud do dana današnjeg, a puno sam truda uložio, nisam našao operativnu definiciju ni za jedan od ključnih konstrukata za vještačenja roditeljske skrbi. Ne znam točno značenje niti jednoga od konstrukata na kojima se temelje.
Nalazim brojne smjernice o tome koje podatke treba prikupljati i o tome kako ih prikupljati. Ali to nije isto što i operativne definicije kako se prikupljeni podaci TUMAČE i koriste pri donošenju zaključaka i preporuka. Tišina struke je zaglušujuća kad se radi o nedostatku kriterija o tome kako se tumače ti podaci.

Car je gol

Car nema odjeće. Car je gol.
Moji kolege po struci... ne ljutite se na mene. Netko to mora reći. Vještačenja roditeljske skrbi nemaju operativne definicije za ključne konstrukte koji se koriste u vještačenjima, i nemaju znanstvene podloge za valjanost zaključaka i preporuka koje donose.
Vještačenja roditeljske skrbi znanstveno su gola. Car je gol. Nije do mene. Nisam krojač, samo gledam paradu i kako car (koji je gol) prolazi.
Dijete: 'Gledaj mama, to vještačenje nije odjeveno.'
Mama: 'Šššš, ne govori to, da ne bude nevolje.'
Baci grah, obavi neke rituale, izreci neku mantru, i daj izjavu koja se temelji na bilo kojem hiru, motivu ili predrasudi koja te pokreću.

Tajnovitost 'Insajdera'

Vještačka izviješća su tajna i čuva ih sud. Njihovo je objavljivanje zabranjeno i nisu predmet kritičke stručne analize i procjene. Predstavljaju prosudbu jedne ili par osoba, koje rade samostalno, bez nezavisne stručne analize i procjene. Ako i postanu predmet analize i procjene to je obično u slučajevima kad ponovno netko drugi vještači da bi procijenio jesu li se slijedile 'procedure' vještačenja, dok se tumačenje kliničkih podataka, kao ni valjanost preporuka ne procjenjuju.
Kritičke procjene vještačkog izvješća se time odnose na to je li vještak bacio odgovarajući grah i obavio odgovarajuće rituale kojima će umiriti duhove zaštitnike vještačenja roditeljske skrbi. Jesu li obavljeni svi potrebni razgovori? Je li obavljena kućna posjeta? Jesu li se koristili primjereni mjerni instrumenti? A najbolji način da si ne navuku nevolju jest dati preporuku koja pliva sa strujom. I da nikako NE UTVRĐUJU PATOLOGIJU U RODITELJA (čak ni da bi ustvrdili da je patologija u roditelja u najboljem interesu djeteta).
Rijetke stručne analize vještačkih izviješća koje se i pojavljuju, obično ne uključuju kritičku analizu ispravnosti tumačenja prikupljenih podataka, niti uključuju kritičku analizu primjerenosti preporuka datih na temelju tumačenja kliničkih podataka.
Radeći kao stručni konzultant na sudu, više se puta dogodilo da mi je sud dostavio vještačenja. Imao sam priliku analizirati kliničke podatke navedene u tim vještačenjima, stručna tumačenja tih kliničkih podataka te preporuke koje su date temeljem tih tumačenja. Kao klinički psiholog potpuno sam zaprepašten iznimno manjkavim tumačenjima kliničkih podataka koje sam nalazio u vještačkim izviješćima koja sam profesionalno analizirao.
Kao klinički psiholog, smatram da je to loše. VRLO loše.

Sud

Iznimno poštujem sud i naš pravosudni sustav.
Moj otac, odvjetnik, radio je za sustav saveznog suda 30 godina. Bio je član Komore California i bio je sudac. Bio je čovjek velikog integriteta. Za njega i za pravosudni sustav u kojem je radio osjećam duboko poštovanje.
Radi dubokog poštovanja prema pravosudnom sustavu i Sudu, svojeg profesionalnog integriteta kao kliničkog psihologa koji radi s djecom i obiteljima, svojeg profesionalnog znanja i iskustva na području KLINIČKE PSIHOLOGIJE (ne i forenzične psihologije), mojeg znanja na području psihoterapije djece i obitelji, želim sudu izraziti svoju duboku zabrinutost u vezi s KVALITETOM kliničkih tumačenja sadržanih u vještačenjima roditeljske skrbi.
Tajnovitost kojom su ta vještačenja okružena, spriječava analizu profesionalnih kompetencija vještaka i time i ispravnosti kliničkih tumačenja kliničkih podataka prikupljenih u tim forenzičnim procjenama. Vještaci rade ogroman posao prikupljanja podataka, ali je znanstvena neutemeljenost kliničkih tumačenja tih podataka u slučajevima koje sam analizirao duboko uznemiravajuća.
Brine me i da je inherentni sukob interesa koji postoji unutar forenzične psihologije taj koji spriječava primjerenu kritičku analizu prakse vještaka roditeljske skrbi, i da taj inherentni sukob interesa spriječava da relevantne informacije u vezi s odsustvom znanstveno utemeljene valjanosti preporuka vještaka i niske kvalitete kliničkih tumačenja u tim preporukama uopće dođu do suda.
Područje vještačenja roditeljske skrbi danas je u sobi odjeka isto-mislećih forenzičnih psihologa, što spriječava primjereni stručni nadzor i analizu tumačenja i preporuka koje se daju u vještačkim mišljenjima, i kritiku odsustva znanstvenih temelja za ta tumačenja i preporuke.

Preporuka Sudu

Preporuke koje uz puno poštovanjem dajem Sudu su:
1.) Psiholog savjetnik: Predlažem da Sud svakom roditelju (ako to želi) dopusti da odabere psihologa savjetnika čime se stvara panel od tri psihologa; jedan prestavlja sud (vještak), a ostala dva predstavljaju svakog od roditelje, slično kako ih na Sudu predstavljaju odvjetnici.
2.) Analiza i konzultacije: Preporučam da tim psiholozima savjetnicima bude dopušteno analizirati prikupljene kliničke podatke skupa s vještakom kojeg je imenovao Sud, i da im bude dopušteno profesionalno savjetovanje s vještakom u vezi s tumačenjem kliničkih podataka te mogućih zaključaka i preporuka koje se donose temeljem tih podataka.
3.) Drugačija mišljenja: Također preporučam da tim psiholozima savjetnicima bude dopušteno (ako smatraju potrebnim) dostaviti mišljenja u vezi s tumačenjem kliničkih podataka i preporukama koja su drugačija od mišljenja i preporuka vještaka. Ta bi se mišljenja trebala pripojiti završnom izviješću vještaka.
Nadzor i savjetovanje s nezavisnim stručnjacima potrebni su radi ogromne važnosti odluka i preporuka vještačenja i radi potpunog odsustva znanstvenih temelja za valjanost zaključaka i preporuka vještaka.

Struka mentalnog zdravlja

Pozivam struku mentalnog zdravlja da kritički ispita i razmotri teorijske i znanstvene temelje za vještačenja roditeljske skrbi. Moja se razmišljanja zasnivaju na sljedećem:
1.) Odsustvo znanstvene podloge: Ne postoje znanstveni dokazi ni za koji aspekt valjanosti zaključaka i preporuka vještačenja roditeljske skrbi. U odsustvu znanstvenih dokaza, preporuke tih vještačenja nisu puno više od 'lažne znanosti' i 'woodoo procjena'.
2.) Odsustvo operativnih definicija: Ne postoje uspostavljene operativne definicije za konstrukte 'najboljeg interesa' djeteta i 'roditeljskih kapaciteta' koji su ključni za vještačenja roditeljske skrbi. Imajući u vidu ogroman utjecaj vještačkih mišljenja i preporuka na Sud koji odlučuje o životima djece i obitelji, da bi se moglo služiti interesima djece i obitelji, potrebna je angažiranija i življa stručna rasprava o specifičnim čimbenicima koji definiraju navedene konstrukte (slično opsežnoj raspravi koja je nastala oko konstrukta 'inteligencije').
3.) Kulturalna razmatranja: Svaka procjena roditeljskih ili obiteljskih procesa nužno je uronjena u kulturalni kontekst. Mora se pokrenuti opsežna i živa rasprava u vezi s utjecajem kulture na procese vještačenja roditeljske skrbi i izradu preporuka, posebice u odnosu na standarde koji se koriste za procjenu roditeljskih ponašanja i uspostavljanje obiteljskih vrijednosti.
4.) Sukob interesa: Postojeća praksa provođenja vještačenja roditeljske skrbi vrlo je unosna. Zato je sposobnost forenzične psihologije da sama sebe kritički procijeni narušena inherentnim sukobom interesa. Zbog toga inherentnog sukoba interesa, a da bi vještačenja zadovoljila potrebe klijenata (Suda, i posljedično djece i obitelji) iznimno je važno osigurati da se provodi nezavisna kritička procjena znanstvene valjanosti tumačenja i preporuka datih u vještačenju.
5.) Tajnovitost i nadzor: Moraju se uspostaviti procedure za provođenje primjerenog stručnog nadzora nad valjanošću kliničkih tumačenja vještaka, posebice zbog potpune odsutnosti znanstvene utemeljenosti valjanosti procjena i preporuka vještačenja.

Zaključci

Temeljem analiza znanstvene literature o zaključcima i preporukama vještačenja roditeljske skrbi, došao sam do zaključka da praksa vještačenja kakva je danas prestavlja nešto malo više od 'smeća' od znanosti i 'voodoo procjene' te da ne zavrijeđuju razmatranje u sudskim postupcima.
Siguran sam da će ovaj zaključak naići na veliko neodobravanje. U odgovor na to tražim citate znanstvenih radova koji su procijenili bar očiglednu valjanost, sadržajnu valjanost, prognostičku valjanost, konkurentnu valjanost, konvergentnu valjanost i/ili dikriminantnu valjanost zaključaka i preporuka u vještačkim izviješćima.
Da bih nevjerojatno nisko postavljenu ljestvicu bar malo podigao, tražim citate bilo kakvih istraživanja koja pokazuju očiglednu valjanost, sadržajnu valjanost, prognostičku valjanost, konkurentnu valjanost, konvergentnu valjanost i/ili dikriminantnu valjanost zaključaka i preporuka u vještačkim izviješćima
Također tražim citat rada gdje se određuje 'operativna definicija' konstrukata 'najboljeg interesa' djeteta i 'roditeljskih kapaciteta' koji su ključna načela vještačenja.
Ne trebam upućivanje na opće stručne smjernice o tome koje podatke treba prikupiti i kako ih prikupljati. Tražim stvarne operativne definicije o tomu što ti konstrukti znače, da bi ih se moglo primijeniti na tumačenja prikupljenih podataka i formulaciju zaključaka i preporuka vještačenja.
Dok se ne uspostavi znanstvena utemeljenost zaključaka i preporuka, moram zaključiti da su vještačenja roditeljske skrbi 'smeće' od znanosti i 'woodoo procjena' koja ne zavrijeđuje razmatranje suda. Bacimo grah ili pogledajmo u kristalnu kuglu.
Ili navedite literaturu o znanstveno utvrđenoj valjanosti zaključaka i preporuka vještačenja roditeljske skrbi.
Reference:
Cozby, P. C. (2009). Methods in Behavioral Research: Tenth Edition. New York, NY: McGraw-Hill.
Current statutes. (2003). In Handbook of forensic psychology: Resource for mental health and legal professionals. Oxford, United Kingdom: Elsevier Science & Technology.
_____________________________
Poveznica na izvornik (copy-paste): https://drcraigchildressblog.com/2015/06/06/child-custody-evaluations/



* Test sposobnosti za obavljanje uredskih poslova
** Očigledna valjanost je kad mjerni instrument (test) mjeri ono za što je namijenjen.
*** S tom razlikom što u državama engleskog govornog područja (Americi, Velikoj Britaniji, Kanadi...) sudac može tu preporučenu terapiju narediti, dok u Hrvatskoj ne može pa to ostaje mrtvo slovo na papiru.
¨ Priručnik iz forenzične psihologije za stručnjake mentalnog zdravlja i pravnike